U čemu su razlike između digitalnih i analognih fotoaparata i da li se bliži kraj klasičnom hemijskom dobijanju fotografije
Moram priznati da u poslednje vreme češće fotografišem digitalnim fotoaparatom i sve su ređi momenti kada koristim film. Fotografisanje digitalnim fotoaparatom pridobija sve više korisnika, neki veliki proizvođači razmišljaju o prestanku proizvodnje kompaktnih analognih fotoaparata, a česte su rasprave u fotografskim krugovima da li je digitalna fotografija dovoljno dobra da može zameniti film. U ovom broju pokušaću da na konkretnim primerima kroz direktno sučeljavanje dve različite grupe fotoaparata razbijem ovu dilemu.
Potrudio sam se da za ovo testiranje nadem analogne i digitalne fotoaparate sličnih fotografskih karakteristika. Kao predstavnika kompaktnih fotoaparata izabrao sam Canonov novi digitalni fotoaparat IXUSi i Olyimpusov analogni ľ (mju) II koji postoji na tržištu već sedam godina, a korišćen je negativ film Kodak FarbWelt osetljivosti ISO 100. Kao predstavnike SLR fotoaparata izabrao sam dva Nikonova fotoaparata identičnih fotografskih osobina: analogni F80 i digitalni D100, a koristio sam objektiv Nikkor AF-S 17‚35 mm f/2,8D i dijapozitiv film Fujifilm Velvia osetljivosti od ISO 100. Nakon razvijanja, dijapozitiv i negativ filmovi skenirani su Nikon skenerom LS 5000.
Boris Bjelica

Fotografija snimljena u kontrasvetlu, ekspozicija 1/750 f/11, žižna daljina 17 mm (ekvivalentno 25,5 mm)

Fotografija snimljena u kontrasvetlu, ekspozicija 1/350 f/11, žižna daljina objektiva postavljena na 25 mm
 

Portret snimljen sa integrisanim blicem u prostoriji
 
Portret snimljen sa integrisanim blicem u prostoriji


Zadržao je rezoluciju kao i njegov prethodnik, ali ima veći vidni ugao objektiva s ekvivalentnom žižinom daljinom od 27 do 110 mm, pokretni TFT LCD monitor i veću brzinu rada
Dizajn novog C-5060 WZ veoma je sličan prethodnom C-5050. čvrsto telo napravljeno od legure magnezijuma kompaktno je i veoma dobro leži u ruci zahvaljujući gumenom rukohvatu, koji je sada i nešto deblji. Raspored svih komandi ergonomski je dobar, jedino prekidač za uključivanje i isključivanje ima nezgodan položaj. Na gornjem delu nalazi se kontrolni LCD displej koji daje sve potrebne informacije o postavljenim elementima za fotografisanje, a može biti koristan kada se ne upotrebljava TFT LCD monitor. Osim što daje jasnu i oštru sliku, TFT LCD monitor od 1,8 inča nalazi se na pokretnom zglobu, koji se na malo neuobičajen način pomera prema gore. Ovakav način pomeranja monitora neobičan je u odnosu na pokretni monitor kakav koriste Canon i Nikon, ali je praktičan u situacijama kada se fotoaparat postavi na stativ.

- odličan kvalitet fotografija,
- pirok vidni ugao od 27 mm,
- veliki kapacitet baterije,
- brzina rada i okidanja.

- nije moguć manuelni izbor autofokusnih polja,
- prekidač za uključivanje nije zgodan za korišćenje,
- neke osnovne funkcije mogu se podepavati samo u meniju.
Boris Bjelica


Sličan svom prethodniku, ali sa puno izmena i poboljšanja, osvetlao je obraz ruske foto-industrije
Na prvi pogled, to je onaj stari, već dobro poznati Kiev 88, koji je kopirao, i to loše, Hasselblad 1000, koji i sam po sebi nije predstavljao najsrećnije rešenje. Kada na ovo dodamo poznatu sovjetsku "trapavost" i nedostatak kontrole pri završnoj obradi, jasno je zašto je stari Kiev 88 na tržiptu prolazio tako kako je prolazio. Posebno zbog toga što niko ko je bio obavezan da sa snimanja donese fotografiju nikako nije ozbiljno prihvatao. Ali, KIEV 88 cm, iako, kako smo rekli, sličan svom prethodniku, ima toliko izmena i poboljšanja da je to sada jedan potpuno novi model, koji sem približne forme i imena, nema praktično nikakve veze s prethodnikom.
Najvažnija promena jeste prelazak na Pentacon Six bajonet za izmenu objektiva. Fabrika sada nudi petnaest objektiva izmedu 30 i 500 mm žarišne daljine, uključujući i dva "šift" i jedan "šift/tilt" objektiv. Ako tome dodamo i sve one divne Zeiss / Pentacon Six objektive proizvedene u Jeni, koji vipe nisu ni približno toliko skupi kao novi objektivi srednjeformatnih aparata, eto razloga da poverujemo da će KIJEV 88 cm imati dobru budućnost.
Miroslav Nikoljačić
Kada napunite svoju foto-torbu raznoraznom opremom, obavezno rezervišite jedan džepčić za polarizacioni filtar. Čak i ako niste pasionirani ljubitelj fotografisanja pejzaža, gde je njegova upotreba najčešća, sigurno ćete, barem jednom, doći u situacijuda vam zatreba
Od svih filtera koji postoje, polarizacioni filtri su bez sumnje najkorisniji i verovatno najlopije shvaćeni kod većine korisnika, bilo da fotografipu analognim ili digitalnim fotoaparatom. Glavni razlog za ovu konfuziju je činjenica da se sve nade polažu u ovaj filter, ali on nije čaroban i neće dati bizarnim scenama životne boje. Ono što on radi jeste naučno otkriće čiji se efekat može proveriti u tražilu.
Polarizacioni filter povećava zasićenost boja, savladava refleksiju nastalu od nemetalnih površina i obogaćuje slabo nebesko plavetnilo, tako da se koristi u nekoj od ovih situacija. Takođe, može se koristiti za monohromatsku (crno-belu) fotografiju, ali ne utiče na vezu medu tonovima. Korišćenjem kombinacije polarizacionog sa crvenim filterom kod crno-bele fotografije dobićemo neverovatne tonove neba, ali ekspozicija je u tom slučaju pet puta duža. Međutim, nemaju sve boje neba korist od polarizacionog filtera. Oblačno ili maglovito nebo ne daje nikakav efekat, kao i plavo nebo kad je svetlosni izvor u nepovoljnom smeru. Da bi se odredio ispravan poloćaj fotografisanja sa najvećim stepanom polarizacije zgodno je koristiti pravilo palca leve ruke. Teoretski je delovanje polarizacionog filtra najveće kada je oznaka na njemu okrenuta 90° prema suncu.
Cokin jeste jedan od najpoznatijih kreativnih sistema filtara, a izmislio ih je sedamdesetih godina Francuz Jean Coquin. Ovaj sistem sastoji se od adaptera koji se navrće na objektiv i različit je za svaki prečnik objektiva, zatim od nosača filtara i velikog izbora najrazličitijih filtara.
Boris Bjelica



 
     
 
 
 
Redakcija | Kontakt | Narudžbenica | Arhiva | Forum | Foto-berza