Padavine i nepogode
Kada neki od hidrometeora sipe ili padaju danima, kada
se sprema nepogoda – oluja ili snežna vejavica – svi ljudi sklanjaju
se na suvo i toplo mesto. U takvim situacijama “vikend” fotografi
smeštaju svoju opremu na sigurno mesto da ne bi pokisla i setno
priželjkuju lepo, toplo, sunčano i dosadno vreme koje je pogodno
za leškarenje na plaži uz hladno piće i produkciju bezbroj bezizražajnih
fotografija. Međutim, ključ ka dobroj fotografiji sastoji se upravo
u iščekivanju i traženju ekstremnih vremenskih uslova i korišćenju
neobičnih situacija koje mogu da istaknu osobine predela ili gradskog
eksterijera. Ponekad na takve situacije čekamo nedeljama ili mesecima
i to išcekivanje uvek se isplati. Bezbroj dramatičnih, nostalgičnih,
romantičnih ili lirskih raspoloženja, ugođaja i atmosfera mogu da
nastanu promenom vremenskih prilika. Samo za vreme obične letnje
oluje doživećemo niz dramatičnih promena praćenih jakim vetrom,
zatim crnim oblacima koji zaklanjaju sunce, pa krupnim kapima koje
počinju da dobuju, praćene grmljavinom i munjama, da bi uskoro prešle
u potop, dok bi se na kraju nebo postepeno razvedrilo i na njemu
pojavila duga.
Kiša
Kada pada kiša, površine predmeta pretvaraju se u sjane plohe koje
često poprimaju osobine ogledalnih površina. Sivi asfalt postaje
blistavo crn, prašnjavi puteljak pretvara se u dominantnu traku
punu lokvi u kojima se reflektuje okolina, neizražajne oronule fasade
starih zgrada dobijaju novi privremeni sjaj, kišne kapi na lišću,
travi, prozorskim staklima prelamaju i reflektuju svetlo. Same kišne
kapi imaju osobine optičkih sistema, jer se svetlo prelama na njihovim
površinama, a one poprimaju svojstva konkavnih i konveksnih ogledala
ili optičkih sočiva (lupe); u njima možemo da posmatramo umanjenu
sliku okolne realnosti.
Po kišnom danu atmosfera je uglavnom sumorna, preovladuju pretežno
sivi i tamni tonovi, čemu najviše doprinosi smanjeni kontrast nivoa
osvetljenja neba i zemlje. Međutim, kada počne da pada kiša, dinamika
života naglo se menja, delimično se umrtvljuje, a delimično dobija
ubrzani ritam prouzrokovan potragom za bezbednim skloništem, da
bi se s prestankom kiše i pojavom sunca život postepeno vratio u
normalu. Ovi “dramatični” trenuci pružaju mogućnosti za snimanje
zanimljivih i dinamičnih fotografija koje treba iskoristiti.
Munje
Na prvom mestu, vredi se konsultovati s meteorologom gde na određenoj
lokaciji najčešće udaraju munje i gromovi, što takođe možemo saznati
i od starijih meštana. Kao drugo, treba obići lokalitet i upoznati
se s njegovom konfiguracijom (odabrati prednji plan i pozadinu),
a pošto grom neće u koprive – utvrditi gde su koprive, odnosno pronaći
bezbedno mesto odakle možemo da snimamo, a da i sami ne budemo pogođeni
gromom. To ne znači da treba da budemo u centru oluje, već tamo
odakle možemo da postignemo najoptimalnije uslove za snimanje. I
kao treće, treba zauzeti poziciju za snimanje pre nego što počne
oluja. Sigurno će nam biti potreban stativ jer s kratkim ekspozicijama,
ma koliko nam refleksi bili brzi, teško ćemo moći da ”uhvatimo”
munju.
Duga
Glavna duga nastaje jednostrukim, a sporedna dvostrukim odbijanjem
svetlosnih zraka u unutrašnjosti kapljica. U retkim prilikama, na
nebu možemo zapaziti mesečevu dugu koja je slabijeg intenziteta,
a njene boje nisu jasne i stoga se pričinjava kao beli polukrug.
U ovom slučaju ekspoziciju određujemo prema svetlim površinama kako
bismo na njima dobili više detalja, kod crno-belih materijala možemo
koristiti kontrastni žuti, narandžasti i u izuzetnim slučajevima
crveni filtar, a kod kolor materijala – polarizacioni.
mr Vladimir Červenka
|

Ovo se može nazvati fotografskom srećom! Posle prolecne kiše na nebu
su se pojavile dve prelepe duge. Snimio: Branislav Brkić

”Elementarna nepogoda”, Jadransko more, Nikon F4, Nikkor f 4,5/300
mm, Fujichrome Velvia, ekspozicija oko 4 minuta. Snimio: Milan Radišić
|
|
Astrografija
Fotografisanje nebeskih tela i astronomskih pojava
Za uspešno amatersko fotografisanje neba može se koristiti i "klasična"
foto-oprema koju treba prilagoditi specifičnim potrebama za astrografsko
snimanje.
Neophodno je nabaviti fotoaparat koji ima sledeće mogućnosti:
– izmenu objektiva, jer se za neka astrofotografisanja upotrebljavaju
širokougaoni objektivi male žižne daljine od 20 do 35 mm, a u drugim
prilikama koriste se veoma jaki teleobjektivi ili se fotoaparat
montira na teleskop, žižne daljine od 1 metra i više metara;
– upotrebu šireg opsega ekspozicije, naročito za vrednosti od 10
i više sekundi. Najbolje je ako fotoaparat ima opciju "B"
tako da se dužina ekspozicije može birati po izboru, do beskonačnosti
(u praksi je to najčešće nekoliko minuta);
– montiranje žičanog okidača, kako bi se pri radu eliminisala pojava
i najmanjih vibracija;
– postavljanje na stabilan stativ, koji je neophodan pribor pri
snimanju u astrografiji i treba da je što masivniji.
Ove uslove zadovoljavaju mnogi fotoaparati srednje amaterske klase.
U našoj zemlji kod astro- amatera najpopularniji su fotoaparati
"Zenit" i "Praktica". Veliki broj pojava na
nebu može se fotografisati samo upotrebom fotoaparata na stativu.
Naravno, pri tome je veoma važan izbor filma. U praksi se najčešće
koriste visokoosetljivi filmovi u rasponu od ISO 400 do 1.600. Kao
i pri svakom fotografskom radu, a u astrografiji naročito, veoma
je važna priprema i dobra organizacija rada. Treba imati u vidu
da se ova snimanja organizuju u prirodi, najčešće u kasne noćne
(ili jutarnje) sate, na niskim temperaturama i slično.
OSTALI NASLOVI
- Tehnika fotografisanja
- Digitalna tehnika snimanja
- Veb kamere
Jaroslav Francisty

|
 
|
|
|
Dubinska oštrina
Posmatramo li fotografiju na kojoj je jedan deo oštar, a drugi neoštar,
pogled nam uvek prvo pada na oštar. Dubinska oštrina jeste područje
slike, ispred i iza objekta koji fokusiramo, na kome objekti izgledaju
oštro
- Faktori koji utiču na dubinsku oštrinu jesu: otvor blende, udaljenost
subjekta, žižna daljina objektiva i veličina medija (format filma,
odnosno veličina senzora digitalnog fotoaparata).
- što je otvor blende manji (veći f-broj), dubinska oštrina je veća
- Najmanja udaljenost na koju datim objektivom i otvorom blende
treba fokusirati da bi scena bila oštra skroz do beskonačnosti naziva
se hiperfokalno rastojanje
- što je žižna daljina objektiva veća, dubinska oštrina je manja
- dubinska oštrina fotoaparata čiji je senzor x puta manji od veličine
filma od 35 mm, a s otvorom blende N, ista je kao kod fotoaparata
od 35 mm s otvorom blende xN
Srđan Vukmirović
|

|
|