Ekspozicija kao element fotografije

Snimak enterijera pod veštačkim svetlom. Pored pravilno postavljenog balansa belog, ovakav prizor predstavlja pravi izazov za ekspoziciju.
Koristeći nekoliko osnovnih elemenata kao što su: oštrina, ekspozicija, udaljenost od predmeta, izbor kadra, osvetljenje, perspektiva, stvaramo fotografiju. Ipak, često mora da se uloži nešto što se zove ljudski duh, kreativnost, mašta, da bi se od prostog odražavanja onog što naše oko može da vidi, dobila specifična fotografska slika
Jedan od ključnih elementa za ispunjenje tog zadatka jeste ekspozicija
Da se podsetimo kako nastaje fotografija. Film određene osetljivosti ili pak senzor u nekoj postavljenoj osetljivosti traže određenu količinu svetla da bi nastala fotografija. Tu količinu svetla određuju dva elementa: relativni otvor objektiva, koji nazivamo blendom, i vreme koje merimo u delovima sekunde, brojem sekundi ili minuta, u zavisnosti već prema osvetljenosti objekta koji je pred nama.
Da budem jasan: film ili senzor su mnogo glupe stvari. Njima treba određena količina svetla da bi stvorili fotografiju. Njih se ne tiče da li je napolju svetlo ili tamno, da li se pred fotoaparatom nalazi svetao ili taman predmet. Moramo im dati neku količinu svetla u određenom vremenu tako da od tog svetla stvore fotografiju. Ako koristimo veći otvor blende treba manje vremena da se osvetli film ili senzor. Ukoliko smo prinuđeni da koristimo manji otvor blende, svetlo mora duže da deluje. Kombinacija ova dva faktora zove se ekspozicija, što po Vuku znači ”izlaganje”. Kada govorimo o ”izlaganju”, pre svega mislimo na izlaganje slika na izložbi, dok ako govorimo o ”ekspoziciji”, onda baš mislimo na kombinaciju blende i vremena zatvarača, tj. na izlaganje filma ili senzora svetlosti.
Za iste svetlosne uslove i isti otvor blende vreme ekspozicije može da se menja – da bude duže ili kraće od izmerenog. Ako je vreme ekspozicije duže, dobijamo svetliju sliku (ako preteramo, dobijemo toliko svetlu da bude neupotrebljiva). Što je vreme ekspozicije kraće, dobijamo tamniju sliku (previše tamna je isto tako neupotrebljiva). Sve ovo je tačno ako se pred nama nalazi neka ravnomerno osvetljena površina. Ali, predmeti u okolnom svetu su sve samo ne ravnomerne osvetljenosti i boje. Znači, izborom ekspozicije mi određujemo kakav će biti odraz na snimku tog predmeta. Želimo li da istaknemo ili zaklonimo neke partije na snimku, da pokažemo konture s detaljima ili bez njih, ili želimo da istaknemo neki detalj – sve to određujemo izborom ekspozicije...
Svetislav V. Dragović