Jasmin Fazlagić - Lovac na lijepe prizore

Njegove fotografije su svuda: na bilbordima, reklamama, u kalendarima i katalozima. Jasmin Fazlagić je prešao dug put od lutajućeg fotoreportera, prevalio je preko glave hirove i mušice nekoliko redakcija, da bi se na kraju skrasio u časopisima Dani i Gracijia, gdje radi kao urednik fotografije. Ovo je priča o njemu

Po vlastitom izboru, Jasmin se manje bavi terenskim poslom i klasičnom novinskom foto-grafijom, a u posljednje vrijeme sve više se okreće studijskom radu, modnoj i reklamnoj fotografiji, u čemu se odavno izborio za primat na prostorima, ne samo BiH, nego i susjednih zemalja, pa i Italije, gdje je za neke zvučne modne agencije, poput ”Emporium Viri” i ”Folle-mente Donna”, već nezamjenljivi i stalni saradnik.
Jasmin to smatra razvojnim putem: ”Neko voli raditi novinsku fotografiju i njegova nadgradnja se očituje u važnosti tema koje obrađuje, pa su se mnogi fotografi proslavili od-lazeći na svjetska ratišta, dok se mnogi nisu izdigli iz gradske hronike. To je sad stvar izbora. Ja volim da slikam lijepe stvari.”
Jasmin Fazlagić je lovac na lijepe prizore. Svoj studio nosi i na teren, a Bog i njegov asistent znaju da je reč o desetinama kilograma opreme. To je dodatno komplikovanje života i posla, reći će Jasmin. Ali bez toga se ne može. Fotografi koji se javljaju iz kriznih žarišta nemaju vremena da se bave svjetlom, odnosom između objekata na slici i tako dalje – oni prave do-kumentarnu fotografiju, čija je vrijednost upravo u njenoj nesavršenosti, to je hvatanje jed-nog historijskog momenta. ”Imaš sliku žene s djetetom u naručju, a iza njih gori zgrada – tu nema retuširanja, nema uljepšavanja, to je trenutak ljudske nesreće zarobljen u vremenu.
A ljudska nesreća je zapravo ono što tu fotografiju plasira, jer ljudi, nažalost, vole prizore smrti i krvi. Ja se bavim drugim stvarima. Prije nego što odem na teren, ja moram znati šta želim, moram imati fotografiju u glavi, moram biti svjestan limita svoje opreme, svjetla, vremenskih prilika ili neprilika, a tek onda moram razmišljati o postprodukciji fotografije, za šta je svakako potrebno dobro poznavanje programa za rad”, objašnjava Jasmin.
”Zato nemam mnogo privatnog života, ali je i to lijepo, jer svoj posao smatram svojim životom. Nekad sam znao sastaviti i po jedan mjesec da bukvalno radim svaki dan od osam ujutro do duboko iza ponoći.” Englezi i Amerikanci bi rekli – no pain, no gain.
”U reklamnoj i modnoj fotografiji svakako je bitno razumjeti potrebe klijenta. Zajedno s ti-mom ljudi koji rade na idejnom riješenju kampanje, kataloga ili bilo koje vrste promotivnog materijala, treba napraviti spoj ličnog estetskog viđenja i osnovne potrebe koju ima klijent za prezentaciju svog proizvoda.
Lokaciju na kojoj snimam uvijek obiđem ranije da bih se odlučio šta mi od opreme treba za snimanje. Izbor opreme je zaista kompleksna stvar i moglo bi se reći da je veliki broj faktora koji odlučuju šta da odaberem. Svakako da nije isto snimati na otvorenom ili u zatvorenim prostorima sa, recimo, slabim svjetlosnim izvorima. Nije isto fotografisati kada je model u nekoj statičnoj pozi ili kada radi brze i dinamične pokrete. Jedna od najbitnijih stvari u svemu svakako jeste iskustvo koje se stiječe godinama rada. Između rada u studiju i rada na terenu ne pravim veliku razliku jer često kažem da studio ”selim na otvoreno” – kada foto-grafišem na terenu.

Eldin Hadžović

"Do sada sam fotografisao fotoparatom Canon EOS 1DS Mark II (uskoro mi dolazi njegov nasljednik) s dosta objektiva, koristio sam ”Bowens” rasvjetu i ”mekintoš” računar, što sve doprinosi vrhunskom ugođaju kada radite konačnu obradu fotografija.
Poslednji segment, ali nikako manje bitan, jeste postprodukcija, kojoj posvećujem dosta pažnje. Mislim da ona definitivno stavlja tačku na i kad su u pitanju reklamna i modna foto-grafija, a ujedno je i odlučujući faktor u kom fotografiju možeš da pokvariš ili je učiniš još boljom.”