Fotoaparat koji se skoro i ne razlikuje po izgledu od svog prethodnika, ali donosi mnogo novina, pre svega veću rezoluciju CMOS senzora od 15,1 miliona piksela. “Canon” sada ima mnogo veću i ozbiljniju konkurenciju, a gde se trenutno nalazi nov EOS 50D i šta nudi, možete pročitati u nastavku našeg testa
Unapređene mogućnosti: Ovo je prvi “Canonov” D-SLR fotoaparat sa četvrtom generacijom DIGIC procesora koji je dovoljno brz da se nosi s ovako velikom rezolucijom i omogućava četrnaestobitnu konverziju. Moguće je snimati brzinom od 6,3 snimka u sekundi, i to neograničen broj snimaka u JPEG formatu ako se koristi UDMA kompatibilna CF memorijska kartica, kao što je, na primer, SanDisk Extre me IV ili, 15 fotografija u RAW formatu. Spreman je za rad za samo 0,15 s, a kašnjenje okidača iznosi 0,059 s. Brzina zapisa fotografija takođe je impresivna za njegovu rezoluciju, i za one snimljene u JPEG formatu iznosi 0,8 s, a za RAW format je 1,2 s. Automatski možete postaviti ISO osetljivosti u opsegu od ISO 100 do ISO 1.600, ali ne možete definisati minimalnu brzinu zatvarača i opseg.
Autofokus ima isti broj polja i romboidni raspored kao 40D, sa devet krstasto orijentisanih polja s objektivima svetlosne jačine do f/5,6, a kada se koriste svetlosno jači objektivi od f/2,8, centralni senzor ima dva puta višu osetljivost i brzinu nego ostala polja. Tokom testa autofokusni sistem u praksi nije pokazao nijednu manu, brzo je reagovao i precizan je. Kada su svetlosni uslovi loši, kao pomoćno svetlo za izoštravanje koristi stroboskop ugrađenog blica koji se mora prethodno podići, a u automatici i u nekim programima sa scenama on se automatski aktivira. Bilo bi bolje da ima poseban AF osvetljivač. Moguća je i fina kalibracija autofokusa prema telu ili objektivu.
Sada već standardna mogućnost koju “Canon” nudi kod svojih D-SLR fotoaparata, sistem za automatsko čišćenje prašine, unapređen je tako što površina low-pass filtera ima nov premaz. To treba da doprinese da se prašina manje zadržava i da može lakše da spadne kada se aktiviraju vibracije visoke frekvencije koje otklanjaju prašinu s površine low-pass filtera. Kada je aktivna opcija čišćenja, svaki put kada isključite ili uključite fotoaparat na displeju se pojavljuje animacija koja nam govori da je ovaj sistem aktivan.
Korisna mogućnost koja može olakšati kadriranje u nekim situacijama jeste živi prikaz slike na displeju. Kada se aktivira, podiže se ogledalo i na displeju se vidi 100 odsto prikaz kadra sa simulacijom korekcije ekspozicije, prikaza histograma i pomoćnih vertikalnih i horizontalnih linija koje olakšavaju kadriranje. Živi prikaz slike može da se uveća pet ili deset puta radi kontrole oštrine, a izoštravanje se obavlja ručno ili pritiskom na AF-ON dugme.
Sada postoje dva automatska režima izoštravanja kod živog prikaza slike, a to su: klasičan način kada se spušta ogledalo da bi bio dostupan AF senzor za izoštravanje i nov sistem sličan onome koji imaju i kompaktni digitalni fotoaparati, a zasnovan je na detekciji kontrasta. Ovo izoštravanje jednostavnije je jer nema potrebe da se ogledalo spusti u donji položaj i odmah se vide efekti rada autofokusa. Moguće je izoštravanje u svakoj tački kadra pomeranjem autofokusnog polja, ili s prioritetom na lice. Ovakav način sporiji je nego kada gledamo kroz tražilo i nije baš pogodan za brzo reagovanje i fotografisanje. Pohvalno je što postoje i dva režima rada koja za tiši rad kada se korisiti živi prikaz slike...
Boris Bjelica