Portfolio, Putopisi

Vujović Peđa, knjiga “Aarhus 37 Denmark”

Predstavljamo vam fotografa Peđu Vujovića, iz Sarajeva koji je svoj obilazak Danske pretočio u svoju knjigu pod nazivom ” Aarhus 37 Denmark”. Kroz razglednicu grada, knjiga se bavi preispitivanjem osnovnih društvenih, urbanih, kulturnih i ekonomskih obrazaca ponašanja istovremono pružajući niz rešenja. A rešenja leže u zakonima prirode, a ne u zakonskim aktima, u srcu a ne u mozgu, u empatiji a ne ekonomiji…Usklađivati sebe sa prirodom, a ne prirodu po sebi, gajiti ljubav a ne logiku, misliti kroz zajedništvo a ne kroz ličnu računicu – takva delovanja proizvode sretno i zadovoljno društvo kroz čitavu njegovu strukturu promovišući jedinstvo a ne odvojenost. Nakon 37 dana provedenih u Arhusu, zapažanja i misli koje su nastale za vreme tog boravka nataložio je u 365 stranica. Knjiga je urađena u dve verzije, na danskom i engleskom jeziku. Obrađuje 37 tema, a jedna od tih tema govori o deci kao učiteljima odraslih u prepoznavanju emocije. Kako sam autor kaže za realizaciju knjige “Aarhus 37 Denmark” u fizičkom obliku i širenje same ideje koju promoviše knjiga, potrebno je da pronađete i vidite sebe među njenim korica, da se nađete u priči i podržite je. Sreća je svuda oko nas, a skriveni putevi do nje stalno se motaju oko naših nogu.” Kako Danska izgleda iz njegovog ugla pogledajte i pročitajte.

Knjigu možete pogledati na sledećem linku: http://online.anyflip.com/fsuwu/ssjv/mobile/index.html#p=1

“Priča počinje već u vazduhu, u avionu koji leti prema Skandinaviji. Nakon odluke da krenem na put, misli su poletjele zajedno sa mnom. Izlazeći iz oblaka pogled mi je progutalo beskrajno plavetnilo i tu sam shvatio da gore, na nebu, nema granica, da ono pripada nekom drugom prostoru u kojem djeluju neki drugi zakoni. I da su jedine stvarne granice one u nama. A ako se prepustimo njihovom djelovanju, one će nas držati u svojim skučenim okvirima gdje god da smo. U suprotnom, ispred nas se otvara slobodan prostor, onaj prostor koji se meni otvorio na ovom kratkom putovanju, prostor koji mi se otvori kad god se pomjerim s mjesta i krenem na put.

Prvi kontakt sa Danskom je Kopenhagen. Put se nastavlja sve do grada Arhusa, prestonice kulture naše male ljudske zajednice nastanjene na planeti Zemlji, koja svoju civilizaciju pokušava uklopiti u vječno postojanje kosmosa, baš kroz tu svoju kulturu. U Arhusu sam proveo mjesec dana. Vozeći se savakodnevno biciklom kroz grad, hodajući po parkovima, slušajući džez po trgovima, kupajući se po gradskim plažama, ispijajući pivo i sok od đumbira po kafićima, sa fotoaparatom u rukama, upoznavao sam njegove stanovnike. Utisci su se slagali, povezivali, i na kraju, fotografija kao trenutak, i riječ kao misao koja je nastajala u momentu spuštanja zavjesice fotoaparata, spojile su se na papiru. U tih mjesec dana, uz pomoć čistih sjevernih vjetrova razbistrio sam um i za kratko vrijeme vibracije Arhusa probudile su u meni ljubav, a ljubav je uvijek u potpunosti jasan znak…

Proces spajanja fotografije i riječi, gradskih slika i osjećaja koje su one rađale, pokrenuo me je iznutra, otvorio mi skrivene prolaze. Tako sam tu, u Arhusu, tom mjestu bez granica i ograda, došao do još jednog u nizu putokaza bez kojih bi upravljanje vlastitim životom bilo prepušteno vanjskim silama. Za korak sam prišao unutrašnjim izvorima i knjiga je tu, kao trag mog puta, i kao nečiji putokaz.

Vujović Peđa – fototerapeut.”

U kružnom toku postojanja, dani nose druge boje. Kao i ljudske misli.

 

Realnost je subjektivna.

O AUTORU:

Peđa Vujović rođen je 1968 godine u Sarajevu, već petnaest godina živi u Beogradu. Ovo je njegova šesta knjiga. Fotografijom se bavi gotovo čitavog života, na razne načine. Sam početak bio je okidanje i škljocanje radi uspomene i igre. Ubrzo zatim došlo je do svojeručnog razvijanja fotografija u improvizovanoj mračnoj komori, radi usavršavanja znanja i druženja. Zatim je došla estetika. I na kraju, bavljenje fotografijom počelo je da usmerava njegov način razmišljanja i delovanja. Peđa kaže: “Fotografija, kao prvo, usporila mi je život, stabilizovala sumanoto jurcanje za isplaniranim ciljevima. A i ciljevi više nisu unaprijed određeni zadaci koje treba ispuniti, već putevi kojima treba ići. Počeo sam obraćati pažnju na detalje oko sebe i u sebi, razmišljati zašto je nešto takvo kako jeste i da li to može i treba biti drugačije. Pri običnoj šetnji sa aparatom uz sebe, ili bez njega, primjećujem detalje sadašnjosti pored kojih sam nekad prolazio ne osvrćući se. Ti detalji sadašnjosti uvlače me u postojanje u trenutku u kojem jesam. Hodajući gradom ili prirodom, obraćam pažnju na ljude, predmete, biljke, životinje, događaje… misli mi nisu sputane planovima, prognozama, računicama, prošlim i budućim zbivanjima… Energija je usmjerena na neposredni kontakt sa okolinom, na direktan i otvoren odnos. 

Fotografisani kadrovi, kasnije, pri posmatranju, često mi prikazuju i detalje koje ranije nisam primjetio. Ti detalji proširuju sliku i služe kao putokaz. Putokaz u nepoznato.”

ReFoto

Author: ReFoto